Pozdrav svima, moje ime je
VAHIDIN
HASANSPAHIĆ
Ja sam razvojni inžinjer i CAD dizajner
VAHIDIN
HASANSPAHIĆ
Ja sam razvojni inžinjer i CAD dizajner
Zavarivanje je proces trajnog spajanja dva ili više metalnih dijelova primjenom toplote, pritiska ili kombinacijom oba. U savremenoj industriji, zavarivanje predstavlja jednu od ključnih tehnologija za proizvodnju komponenti i konstrukcija u gotovo svim granama inženjerstva, uključujući automobilski, vazduhoplovni, brodograđevinski, građevinski i energetski sektor¹.
Različite metode zavarivanja razvijene su kako bi zadovoljile specifične zahtjeve različitih materijala i uslova rada. Među najčešće korišćenim metodama su:
Elektrolučno zavarivanje (EL) – koristi se elektroda koja sagorjeva i stvara električni luk. Pogodno je za rad na terenu i u građevinskoj industriji.
MIG/MAG zavarivanje – koristi se potrošna žica u zaštiti inertnog (MIG) ili aktivnog (MAG) gasa. Ova metoda je popularna zbog visoke produktivnosti i jednostavnosti.
TIG zavarivanje – koristi netopivu volframovu elektrodu i inertni gas (najčešće argon). Pogodna je za tanke materijale i precizne spojeve.
Plazma zavarivanje – slična TIG metodi, ali koristi usmereniji plazma luk. Omogućava veću kontrolu i preciznost, posebno u automatskim procesima.
Struktura zavara može se podijeliti na tri zone: osnovni materijal, zona uticaja toplote (ZUT) i dodatni materijal. ZUT je oblast osnovnog metala koja nije otopljena, ali je bila izložena povišenim temperaturama i može imati izmenjenu mikrostrukturu. Kvalitet zavara u velikoj meri zavisi od pravilnog izbora parametara zavarivanja – temperature, brzine, vrste dodatnog materijala, kao i metode hlađenja.
Kvalitet zavara direktno utiče na bezbednost, trajnost i funkcionalnost spoja. Zbog toga je inspekcija zavara neizostavan dio svakog zavarivačkog procesa, posebno u industrijama koje zahtjevaju visoku pouzdanost, kao što su aeronautika, energetika i petrohemija.
Postoje dvije osnovne kategorije ispitivanja zavara:
1. Vizuelna kontrola
Vizuelna inspekcija je osnovna i najčešće korištena metoda. Uključuje pregled zavara golim okom ili pomoću lupe i svjetla, kako bi se uočile površinske nepravilnosti kao što su:
Pukotine
Poroznost
Povlačenje osnovnog materijala
Nepravilni prijelazi i nekompletan zavar
Vizuelna inspekcija se obično sprovodi pre, tokom i nakon zavarivanja.
2. Nedestruktivne metode ispitivanja
Nedestruktivne metode omogućavaju otkrivanje unutrašnjih i površinskih grešaka bez oštećenja zavara. Najčešće korištene metode uključuju:
Ultrazvučna ispitivanja : koristi se visokofrekventni ultrazvuk za detekciju unutrašnjih nepravilnosti.
Radiografska ispitivanja: koristi se rendgensko ili gama zračenje da se prikažu unutrašnje greške u zavaru (npr. pukotine, poroznost).
Magnetno-prašinska ispitivanja : koristi se za detekciju površinskih i bliskopovršinskih pukotina u feromagnetnim materijalima.
Penetrantska ispitivanja: koristi se tečnost (penetrant) koja ulazi u površinske pukotine i omogućava njihovo otkrivanje pomoću UV svetla.
3. Destruktivne metode ispitivanja
Uključuju uzorkovanje i fizičko razaranje zavara radi provjere njegove čvrstoće, žilavosti i metalografske strukture. Najčešće metode uključuju:
Savijanje (bend test)
Ispitivanje čvrstoće na zatezanje
Udarna žilavost (Charpy test)
Metalografska analiza presjeka zavara
Zaključak:
Inspekcija zavara je ključna za osiguranje kvaliteta i sigurnosti spojenih delova. Odabir odgovarajuće metode zavisi od vrste materijala, zahteva norme, očekivanih opterećenja i industrijskih standarda. Zajedno sa kvalifikovanim osobljem i kontrolisanim uslovima rada, pravilna inspekcija garantuje bezbednost i dug vek trajanja konstrukcije³.
Zavarivači su izloženi brojnim rizicima, uključujući visoke temperature, UV i IR zračenje, štetne gasove i metalne pare. Zbog toga je upotreba lične zaštitne opreme (maske sa zatamnjenim staklom, zaštitne rukavice, oddeća otporna na varnice) neophodna. Takođe, adekvatna ventilacija prostora i obuka radnika su ključni za sprečavanje povreda i profesionalnih oboljenja².
Messler, R. W. Principles of Welding: Processes, Physics, Chemistry, and Metallurgy. John Wiley & Sons, 2004.
ISO 15011-4:2006 – Health and safety in welding and allied processes.
AWS D1.1/D1.1M:2020 – Structural Welding Code – Steel, American Welding Society.
ISO 17635:2016 – Nondestructive testing of welds – General rules for metallic materials.
Šema zavarivanja